svjetlosni blog . (falši)

utorak , 14.10.2008. u 21:34

1 - 9

1:00

Opasno gubi živce . Viče i Figaro se skriva iza kauča . Nastavi tražiti . Bez rezultata . Iznerviran je i ne toliko efikasan .

0:30

Totalno poludi . Udara u stalak i ruši ga . Sat i dalje otkucava . Osjećaj bespomoćnosti , straha , bijesa , frustracije , sva negativna energija i ponajviše stravična želja za normalnim svijetom udaraju u njega poput malja .

0:24

Baca žlicu u zid , ona tupo odzvekne i padne na kauč tik do lampe .

0:22

U svom svojem očaju , ipak je primijetio da se nešto dogodilo . Naime , kauč se zapalio . Nogom oprezno šutne žlicu s njega i vatra umah nestade . Uzme žlicu s poda , nevjerojatno , potpuno hladnu , iako je prije par sekundi bila u plamenu . Priđe za korak bliže kauču i osjeti da se žlica ugrijala . Prepozna sistem toplo-hladno . Veći plamen dovesti će ga bliže cilju . Bar se tako nada .

0:14

Žlicom prelazi oko kauča promatrajući plamen koji se postepeno razbuktavao .

0:13

Zaključuje da je plamen potpuno bezopasan , bar za njega , nositelja žlice .

0:10

Dolazi do kuta kraj lampe i shvaća da je to najbolja veličina plamena koji će uspjeti dobiti . Odloži žlicu . U kutu je pet ili šest prekidača .

0:04

Postiskao je sve prekidače po zidu . Ništa se nije dogodilo .

0:03

Uoči prekidač na samoj lampi .

0:02

Brzim ga pokretom stisne .

0:01

Svijetlost koja se pojavila najprije je izblijedila svjetlosne brojke na zidu , a zatim ih potpuno 'progutala' . Phil je još ošamućen i pod stresom . Ne shvaća je li uspio ili nije .
Nakon nekog vremena što ga nije zaskočio nikakav divovski čekić , bodljikava žica , stupica u podu ili što slično , shvati da je uspio . Svjetlo je ugasilo svjetlo .
Nekako logično , kad pogledaš . Isto tako , sasvim neuhvatljivo . Ima takvih stvari u životu , pomisli Phil .
Phil zadovoljno sjedne na kauč i Figaro mu , kao da je znao da mu se prijatelj smirio , skoči u krilo . Nakon nekoliko sekundi odmora , posegne za žlicom koja je ostala stajati kraj lampe na podu .
Opet je bila hladna . To čak ni nije bila normalna hladnoća , kao tuširanje u mračna zimska jutra ili kao led u čaši soka . Ta hladnoća je hladila i iznutra . Na neki čudan način . Phil bi se , kad bi uhvatio žlicu , osjetio prilično ispražnjeno i hladno . Kao list papira koji čeka na neku toplu boju da ga oskvrne .
Jedino je glava žlice sad bila osvijetljena , i to slabašnim zelenkastim sjajem . Phil bolje pogleda i shvati da su se na udubljenoj , glatkoj površini pojavile dvije sićušne strelice . Jedna pokazuje prema zidu nasuprot kauča , a druga prema zidu nasuprot vratima kroz koja je ušao . Okreće žlicu po vodoravnoj osi i shvaća da strelice i dalje upiru u istim smjerovima . Poput kompasa ..

- open your mind (18) - ink killer - # -

petak , 03.10.2008. u 21:45

1 - 8

Phil stane otvarati koverticu nemalo se iznenadivši činjenicom da je njegov prvi zadatak tempiran .

Phile ,
Tvoj odabir očito je bila crvena boja ! Zanimljivo .
Sigurno si primijetio odbrojavanje koje je započelo kad su se kontakti na staklenom zvonu odvojili od strujnog kruga . I sada , kako bi se naučio dobro koristiti tvojom najbitnijom alatkom , antičkom žlicom , koju si , pretpostavljam , ponio iz prijašnje sobe , postavljam ti ovakav jednostavan zadatak :

~ Nađi prekidač koji će zaustaviti odbrojavanje i stisni ga ! ~

Ukoliko ne uspiješ , bit ćeš bolno i neizbježno odbačen u sljedeću sobu , a ako se pokažeš dobrim i brzim tragačem , moći ćeš birati svoj put .
H.

Phil digne pogled .
…
3:37

3:36
…
Morao se požuriti . Stane se ogledavati po sobi tražeći bilo kakve upadljive pojedinosti i istovremeno izvlačeći žlicu iz stražnjeg džepa hlača . Prekidači . Svakakvih boja i oblika . Puno prekidača . Po kutovima sobe , iza kauča . Čak i po podu . Pogleda u žlicu .
Bila je srebrena , ukrašena finim rezbarijama , šarama , licima koja vire iz tame , cvjetovima i životinjama . Bila je hladna na dodir , i dosta teška . Phil nije znao kako bi mu mogla poslužiti .

3:02

3:01
…
Čvrsto stisne žlicu i zamahne par puta u nekim neodređenim putanjama po sredini sobe . Ništa . Stisne dugim krajem jedan od prekidača na podu , i ništa se ne dogodi . Stisne oblim krajem jednog . Ništa . Lagano uzrujan , uhvati žlicu s obje ruke i kratko , posramljeno reče :

''Žlico , pomozi ! … Nađi prekidač ! … Nađi .. prekidač za sat koji otkucava ! .. Molim te ..''

2:46

Zazvuči si besmisleno . Upravo je pričao sa komadom metala . Sekunde su uporno prolazile , a on je stao mahnito stiskati sve do čega je uspio doći . Neki od prekidača bili su postavljeni previsoko , a neke nije vidio isprva ...

- open your mind (5) - ink killer - # -

utorak , 23.09.2008. u 17:03

1-7

Phil se zabezeknuo . Sve je pročitao još jednom i došao do prilično zastrašujućeg zaključka . Doista nema kako drugačije postupiti . Mogao bi se vratiti do one zarasle dvorane i pokušati naći izlaz , mogao bi ući u neka nasumična vrata , mogao bi samo tu čekati . Nepovjerenje je raslo u njemu , a prizori iz raznih filmova strave i kasnonoćnih policijskih dokumentaraca stali su mu se vrtiti po glavi . No na kraju je ipak pobijedio njegov avanturistički duh . Pa zapravo , i zašto ne ? Dvadesetak sekundi vrtoglavice moglo bi mu donijeti spas . A trenutno je sve bolje od pasivnog , glupog sjedenja i gledanja . I zato uzme špricu i pripremi je , dosta nespretno i sporo doduše , te iz prvog pokušaja nađe žilu i probuši ju .
S laganim osjećajem uspjeha , nešto manje laganim osjećajem nesigurnosti i odvratno velikim osjećajem iščekivanja , spremi špricu i bočicu natrag u bijelu kutiju i sjedne do iste na stolić . Zdušno pogladi Figara po leđima , jedanput , za sreću , i nastavi čekati .

Zabole ga sljepoočnice . Žestoko . Vid mu se stane mutiti . Slika se podvojila , kao da istovremeno gleda sobu iz dva debelo različita kuta . Pokuša se koncentrirati i izbistriti vidno polje . Uzaludno . Ustane naglo i još naglije zatetura , jedva se podbočivši o zid i spriječivši bolan tresak glavom . Odsutno pokupi žlicu i kekse sa stola , strpa ih u džepove i krene duž zida . Prva vrata do kojih je doteturao , bljeskala su tonovima smeđe i zelene . Negdje u podsvijesti osjeti Figara kako mu se upitno mota oko nogu . Druga vrata bila su plavo siva , treća crna poput noći , bljesak bola u glavi , četvrta žuta . Peta vrata bila su jednolično , dosta vedro crvena i on se , još samo letimično provjerivši šesta (bijela) i sedma (ljubičasta) vrata , prihvati kvake .

Preostalih par sekundi , nakon što je ušao u prostoriju iza petih , crvenih vrata , dok mu se još pogled nije unormalio , proveo je povraćajući neodređeno pred sebe i proklinjući onoga koji ga je naveo da ubrizga ono kristalno plavo govno .

* * *

Efekt je brzo splasnuo . Phil se našao u kiselo zelenoj sobi ne većoj od prosječnog dnevnog boravka , usred koje je na stalku zaštićena staklenim zvonom stajala bijela koverta . Soba je bila ugodno namještena . Kauč , fotelja , podna svjetiljka i tepih stajali su duž zidova , bojom usklađeni sa prostorom . Mačak Figaro je neodređeno sjeo na tepih i lijeno ga promatrao . Phil je prišao stalku , i u trenutku kad je podigao stakleno zvono , gotovo cijela površina zida s njegove desne strane jarko je zasvijetlila oblikujući brojke :

5:00

4:59

4:58
…

- open your mind (10) - ink killer - # -

nedjelja , 14.09.2008. u 12:01

1 - 6

* * *
Dragi Phile , budući da znam mnogo o Tebi , a naročito o Tvojoj znatiželji , pretpostavljam da Si bijelu kutiju već otvorio . Najvrjednije u njoj zasigurno su srebrna žlica i bočica . Oprez !! Ukoliko želiš na kraju ovog testa izaći na površinu točno onakav kakav Si i ušao , bilo bi najjednostavnije da postupaš prema mojim uputama . Dakle .

1. Odčepi sigurnosnu sklopku na šprici .
2. Izvadi pumpicu .
3. Ulij modru tekućinu u špricu .
4. Odloži bočicu natrag u kutiju .
5. Zatvori pumpicu na šprici . Ukoliko želiš dozu teatralnosti , u ovoj fazi možeš i lagano pritisnuti pumpicu i provjeriti da li je igla čista . Ako ne želiš spektakl , vjeruj mi , čista je .
6. Ubrizgaj Si tekućinu u žilu u pregibu lakta lijeve ruke . Poželjno je da uspiješ isprve .
7. Ukoliko ne uspiješ 'naći' žilu isprve , ponovi korake 2. – 6. Budi siguran da pri svakom pokušaju šprica bude napunjena do vrha .
8. Izvadi špricu i odloži je .
9. Okreni Se prema dugom zidu s modrim vratima i sjedni na stolić .

Ako se pitaš (a sigurno je to tako) kako mi možeš vjerovati , nekom totalnom neznancu , možda izopćenom bolesniku , ubojici , silovatelju ili trgovcu robljem , i ubrizgati si sasvim nepoznatu tekućinu u žilu , moj odgovor će Te morati obeshrabriti : to je Tvoja jedina šansa da se vratiš na površinu Zemlje . Za ovaj test si izabran nasumično , ali je neovisno o tome od iznimne važnosti da u njemu uspiješ . Zato molim slijedi i dalje moje upute .

10. Nekoliko minuta (u prosjeku 3'30'') nakon što Si unio kristalno plavu tekućinu (neću navoditi njenu egzaktnu kemijsku formulu zbog nedostatka prostora) , počet ćeš osjećati laganu vrtoglavicu i trnce kako Te prolaze rukama i nogama . To je ujedno i razlog zbog kojeg ćeš , nadam se , poduzeti korak 9.
11. Nakon vrtoglavice , počet će ti se mutiti vid , i , ako Si sve učinio kako treba , modra vrata duž zida početi će mijenjati boju . Ovaj će korak potrajati samo dvadesetak sekundi , pa nemoj oklijevati i uđi u ona vrata koja postanu crvena .

Korak 11. zasigurno će te zbuniti . To je dio testa . Kristalno plava tekućina koju ćeš unijeti između ostalih (halucinogenih i smirujućih) djelovanja potiče rad onih dijelova mozga koji su zaslužni za upravljanje nesvjesnim . Dakle , ono najdublje koje Te obilježava kao osobu , izbit će i pomoći Ti u toj odluci .

12. U bilo koju prostoriju ušao , očekuj daljnje upute .
S poštovanjem
* * *

- open your mind (5) - ink killer - # -

ponedjeljak , 01.09.2008. u 21:16

1-5

Vrata zaškripe i puste ga u izduženu prostoriju , ali u smjeru suprotnom od onog u kojem je bio izdužen hodnik . Našao se , dakle , na sredini dobro osvijetljene sobe , totalno drukčije od dosadašnjih , sasvim uređene , obzidane , popločene , oličene (doduše , u sterilno bijelu boju) , čak i mirisne .
Pogledao je lijevo i desno , duž sobe , iako je nekako znao da neće biti nikoga , i nabrojio osam vrata . Sedam identično modrih duž dugog zida nasuprot njemu , i jedna bijela daleko na drugom kraju na kojima je ispisano stajalo veliko :

~ Dođi ~

I tako je i učinio .
Plaho , na prstima , gotovo ne dišući , došetao je do vrata koja su ga pozivala i prislonio glavu na njih . S druge strane nije bilo zvukova . Čučnuo je i opazio da kroz pukotinu između vrata i poda ne dopire nikakvo svjetlo . Digavši pogled uočio je pisamce obješeno na kvaku . Iznenadio se . Na njemu je finim , čitkim rukopisom stajalo njegovo ime . On uzbuđeno rastvori koverticu i pročita sebi u bradu :

~ Mačak bi uskoro trebao doći . On će Ti pomoći pa Te lijepo molim da mu ne naudiš . Obuzdaj Svoje osjećaje , Phil . Zove se Figaro i voli keksiće . Na stolu na drugom kraju ove sobe naći ćeš sve što Ti treba . Vidimo se !! ~

Phil se isprva iznenadi , i malčice zastraši činjenicom da neki neznanac , čudak koji ga je očito ovamo doveo , zna njegovo ime . Zatim se raznježi i djelomično opusti pri spominjanju mačka i keksića . Volio je životinje , pogotovo domaće , umiljate i glupave . Napokon vrati pisamce na mjesto , i osvrne se prema drugom kraju sobe , spazivši bijeli stolić sa bijelom kutijom na njemu . Bio je siguran da ga prije nije bilo . Zainteresiran , uputi se tamo .
Stigavši , klekne pred stolić i opazi još jednu onakvu bijelu koverticu . Odluči ju otvoriti tek nakon što otvori kutiju . Odjednom , nešto dlakavo očeše mu se o lijevu nogu i on se prene i glasno uzdahne , odmah zatim se od srca nasmijavši kad ugleda dva umiljata zelena oka .
Figaro mu dopusti da ga jednom pogladi po leđima , pa elegantno skoči na stolić i ispruži se pokraj bijele kutije . Blesavo mjaukne i nasloni glavu na šape .
Phil je nekako već znao da će Figaro biti najnormalnije biće na koje će naletiti u ovom podzemnom kompleksu te da će se njih dvojica neizbježno sprijateljiti .
Napokon , otresavši se maznih misli , posegne za kutijom i prodrma ju . Nije bila teška i nije stvarala puno buke .
Otvori bijeli poklopac i začudi se njenom sadržaju . U bijeloj baršunastoj podstavi pažljivo su bila raspoređena tri keksića , jedna starinska srebrna žlica , šprica i bočica ukrašena šarama sa nekakvom kristalno plavom tekućinom unutra . Phil pažljivo spusti kutiju na pod i dobaci jedan od keksića Figaru , koji ga spremno dočeka još u letu , i zatim stane otvarati koverticu .

- open your mind (10) - ink killer - # -

nedjelja , 17.08.2008. u 21:30

1 - 4

... i samo tridesetak metara poslije te zadnje table koja je opet prošla opako blizu , dakle , ni sekundu poslije , Phil ugleda veliku podzemnu dvoranu ispunjenu gomilama tkanine , osvijetljenu bakljama .

Drvena konstrukcija naglo zapne desetak metara iznad tog sletnog podija , i okovi na rukama , nogama i torzu precizno se otvore i puste malaksalog dječaka .
Nakon mekog pada Phil brzo ustane i pogleda gore , u otvor promjera 3 metra kroz koji je upravo ispao , i vidi kako se daščani kvadrat opet okreće oko sebe i gotovo jednakom brzinom krene nazad .
Silueta se plaho osvrne po dvorani koja je samo mjestimično bila obzidana , a drugdje su izbijale vlaga , zemlja , korijenje i vjerojatno razne vrste insekata i puzavih stvorenja koje svakako ne želite upoznati . Nakon kratkog zapinjanja i teturanja po stvarno mnogo slojeva tkanine , Phil , potpuno iznemogao , poželi da što prije nestane iz ove noćne more , iz ovog akcijskog ili fantastičnog filma . Ugleda pusti hodnik iznad kojeg je na tabli stajao onaj jednostavni znak sa boka onog ludog bijelog mačka .
Phil tek tad shvati sličnost njegove avanture sa Alisinom i pomisli 'Oboje smo lovili bijele četveronošce , oboje pali u rupu u zemlji , i sad se samo mogu nadati da neću sretati ni upola lude likove kakve ona jest .' Bojažljivo se nasmiješi i krene prema hodničiću .

Vlaga , miris zemlje , veliki tlak i dužina hodnika učinili su svoje , i Philu se prispavalo . Teškog koraka , u nadi da će se razbuditi , počeo je zirkati oko sebe . Po stropu hodnika rasle su gljivice i gljive , a stapke su im se prvo spuštale a zatim naglo zavijale , poput nekih kišobrana , i klobuci su ipak gledali na pravilnu stranu . Zidne lampe , također zarasle , bacale su sablasno plavičasto svjetlo . U sjenama se , jedva primjetno , više osjetilo nego vidilo nekakvo gmizanje . Phil inače nije bio strašljiv , no sad je ipak ubrzao korak i nedugo potom stigao do kraja hodničića . Tamo su stajala jednostavna , teška , drvena vrata .
No nije bilo mjesta oklijevanju . Pokucao je , prvo lagano , a zatim jače , i , kako nitko nije odgovarao , pritisnuo kvaku .

- open your mind (9) - ink killer - # -

ponedjeljak , 04.08.2008. u 22:33

1 - 3

Odjednom , trenutak prije nego što se cijela konstrukcija strmoglavila u zemlju , nebo postane tamno i začuje se užasno glasni prasak , kao da stotinu topova bukne odjednom , i zatim se isto tako naglo sve smiri . Phil počne padati , ruku i nogu okovanih i potpuno bespomoćan . Jedino što je mogao bilo je moliti neku višu silu da mu se smiluje i vrati ga u njegov svakodnevni , glupi , dosadni mali život koji mu se odjednom činio tako savršen .
Tunel kroz koji je Philova zamka jurila bio je veoma dug , zavojit i čudan . U kratkim bljeskovima koje je dječak uspio pohvatati žmirkajući od vjetra , uočio je čitavu paletu stvari koje se , koliko mu je dotadašnje znanje nalagalo , u pravilu ne nalaze pod zemljom . Pogotovo ne toliko duboko .
Sa svih strana cijelom se dužinom širilo i ispreplitalo korijenje , debelo i tvrdo , kako je Philova već bolna ljevica iskusila kod jednog naglog zavoja . Samo ponegdje vidio je tamnu zemlju išaranu tvrđim slojevima , nekako uredno prokopanu . Osim toga konstrukciju su u padu brižljivo vodile dvije čelične šipke , a iste su se rado i često klimale i bacale valove iskri opasno blizu Philove razbarušene kose . Svakih , procijenio je Phil , pedesetak metara tog suludog više-manje slobodnog pada bili su postavljene ogromne table pažljivo osvijetljene tako da budu čitljive u velikoj brzini .

..
~Dobrodošli !!~
Da , baš , pomislio je Phil .
..
~Sigurno ste iznenađeni .~
Ma nemoj , bezbrižno trčiš za glupom mačketinom , a zatim se rastepeš po daskama koje te nenadano zarobe i povuku u podzemni tunel dug možda kilometrima ..
..
~SVE ćemo vam objasniti i u svakom trenutku moći ćete odustati od ovog …~
Ako dođem do dna .
..
~testa . Tunel brzo završava , pripremite se .~

- open your mind (6) - ink killer - # -

nedjelja , 27.07.2008. u 00:06

1 - 2

Phil je mahnito trčao za bjeguncem kroz žito . Visoke stapke pekle su po rukama i nogama , no dječak se i dalje hrabro probijao u punom trku . U kratkim trenucima kad je vidio mačkov lepršavi rep (i ono pod repom) i tanašne stražnje nožice , srce bi mu jače zakucalo . Osjećao je da će ga uhvatiti , osjećao je vlastitu mladost i snagu . I baš u jednom takvom naletu adrenalina , usred polja zapečenog suncem , Phil se odjednom zaustavi . Naglo . I bolno .
Stupica je bila vješto postavljena i zaklonjena klasjem , vjerojatno nevidljiva svakome osim oštrookih sokolova .
Phil se ispružio koliko je dug i širok preko male željezne šipke koju je mačak elegantno preskočio i stao , kao da je sasvim sigurno znao da će put njegova progonitelja točno tamo završiti . Kao da ga je doveo do tamo .
Dječak je osjetio meke daske pod vlastitom natučenom bradom , osjetio je kako mu se nešto cijedi niz lijevo rame , a zatim i ugledao crvenilo na tom mjestu . U to vrijeme mačak je mirno došetao do njegove glave i legnuo , ni na trideset centimetara od Philova nosa , očito nesvjestan opasnosti koja ga čeka . A Phil je uzbuđen i razjaren od boli i poniženja koje mu je ovaj pad priskrbio , nije imao namjeru propustiti tu priliku hvatanja krznatog prokletnika . No , u onom malom djelu sekunde koji je trebao da živčani impuls stigne od Philova mozga do bolne mišice ruke , oko nogu , torza i ruku su mu se , uz fini škljocaj precizne mehanike , ovili željezni okovi . Migoljio je i vikao , čak i zazivao Boga i mačkovu bližu obitelj , no željezo ga je i dalje peklo svojom hladnoćom , više nego ikakva podnevna žega .
Mačak ga je neko vrijeme promatrao , znatiželjan i nimalo usplašen , a zatim mjauknuo , opet onako iritantno jednostavno i nezainteresirano . Ustao je , protegnuo šapice i koraknuo sa dasaka položenih u kvadrat na kojima je ležao njegov zarobljenik . U tom trenu Phil je ugledao znak na njegovom boku , i iznenadio se .
No vremena za razmišljanje o tome nije bilo jer su se daske počele micati uz glasno brujanje koje kao da je dopiralo iz podzemlja . Polako je počeo kliziti i već su ga samo željezni okovi držali da ne podlegne sili gravitacije . Cijela se konstrukcija uspravljala , i kad je Phil napokon doveden u okomit položaj , uz glasno protestiranje njegovih zglobova , otvorio mu se pogled na rupu u zemlji koja je ispod tih daski ostala . A taj pogled nije govorio ništa dobro .

- open your mind (8) - ink killer - # -

ponedjeljak , 21.07.2008. u 01:17

1-1

.. odluka da počnem opet nešto piskarati na ovom krivom , neshvaćenom i šarenom blogu donesena je naglo i isto tako naglo može (i hoće) biti promijenjena ili poništena , bwahhaha, budite upozoreni .

Ovaj puta želja mi je pisati nešto zbrkanije i , recimo , luđe (ah ta riječ) , i recimo , manje namješteno nego prijašnjih puta .. možda nešto i ispadne iz tih mojih trubastih (bezumnih) i tako klišeiziranih random (ilitiga nasumičnih) misli . Pa . Moram negdje i početi .

Dječarac je nervozno trčkarao puteljkom , jednog ne baš veselog ljetnog poslijepodneva . Praznici su bili u punom jeku , sunce nije imalo milosti prema oronulim biljčicama . Svi ostali bili su na plaži , u planini ili jednostavno kući , strateški postavljeni u hladu ili na propuhu . No sitni trinaestogodišnjak kuštrave smeđe kose , ruku i nogu tankih poput stapčica pšenice , ni danas nije imao mira . Žmirkao je daleko pred sebe , prema gradiću na obronku iznad plodne doline , okupanom gotovo beskrajnim poljanama i pašnjacima , i koračao popločenim puteljkom zaraslim u paprati . Pritom se nekoliko puta zatekao kako fućka temu iz nedavno pogledanog filma , očajnog ljubića sa groznim zapletom , i , što je još gore , ružnom glavnom glumicom .
Dječarac se zvao Phil , i trenutno je očajnički trebao stići do gradića , jer mu je sunce već lagano udaralo u glavu , žeđ ga je pekla duž gornjeg dijela probavnog sustava i znoj mu je kapljao niz nadlaktice i niz leđa . Dvije kante mlijeka , svaka u jednoj ruci , već su opasno drhturile i prijeteći prijetile da će skončati svoj put od raskrižja do gradića prema je kojem Phil žurio . Mljekarski kamionet upravo je krenuo dalje niz glavnu cestu , zapravo prošireni poljski put , prema selima dalje na zapad , veselo puštajući plesne hitove koji su trebali privući žedne radnike i radosne domaćice . Majka je Phila svakog dana slala po mlijeko , i sad su ga sigurno ona i dvije Philove mlađe sestre željno iščekivale (mlijeko , a ne Phila) .
Iz snatrenja ga odjednom prene komešanje metar i pol visoke pšenice s njegova desna , te on znatiželjno ali i pomalo iznervirano stane posred puteljka . Komešanje se približi cesti i mačak bijele boje opušteno istupi na puteljak , naoko ni ne primjetivši spodobu s dvije kante u rukama . Elegantno došeta do sredine puteljka , okrene glavu za točnih 90 stupnjeva nalijevo , uzdigne umiljati pogled i još umiljatije mjaukne , i potom , kao da se ništa nije dogodilo , nastavi na drugu stranu . I sve bi bilo jednostavno , i priča bi bila gotova ovdje , da na mačićevom boku nije kričavo crvenim bio ispisan nekakav čudnovati znak , koji , kao i što se dešava u pravim napetim romanima , okupi pažnju glavnom junaku i ovaj s nimalo razumijevanja ispusti kante treskom na tlo (jedna se i prevrnula , a drugu su ubrzo napali poljski miševi) i krene u lov za tajanstvenim četveronošcem .

- open your mind (13) - ink killer - # -

<< Arhiva >>